„Vita mortuorum in memoria est posita vivorum“, – „Život mrtvih je u sjećanju živih“ (Ciceron)
Dana 31. srpnja 1976. godine ime Matije Ljubeka i njegova rodnog Belišća odjeknulo je svjetskom sportskom pozornicom. Na Olimpijskim igrama u Montrealu tada dvadesetdvogodišnji kanuist osvojio je zlatnu medalju u disciplini C-1 na 1000 metara, čime je ostvario jedan od najznačajnijih uspjeha hrvatskog sporta. Uz olimpijsko zlato osvojio je i brončanu medalju u disciplini C-1 na 500 metara, a tim je rezultatima trajno obilježio povijest hrvatskog i svjetskog kanuističkog sporta.
Početci njegova uspjeha sežu u Belišće, grad čiji je identitet desetljećima oblikovan životom uz rijeku Dravu i bogatom tradicijom kajakaštva i kanuizma. U djetinjstvu se bavio nogometom, atletikom i dizanjem utega, no upravo su čamac i veslo odredili njegov sportski put. Rijeka nije bila samo mjesto treninga, nego i prostor u kojem su se postupno oblikovali upornost, disciplina i natjecateljski duh – vrijednosti koje će postati temelj njegove iznimne karijere.
Prvi značajan međunarodni rezultat ostvario je 1975. godine na Svjetskom prvenstvu u Beogradu osvojivši brončanu medalju u disciplini C-1 na 10 000 metara. Taj je uspjeh predstavljao potvrdu njegove sportske kvalitete te najavio dolazak sportaša koji će se u godinama koje slijede svrstati među najbolje svjetske kanuiste.
Olimpijske igre u Montrealu 1976. godine predstavljale su prijelomni trenutak njegove karijere. Osvojivši zlatnu i brončanu olimpijsku medalju, Ljubek nije ostvario samo osobni sportski vrhunac, nego je pridonio i većoj vidljivosti kanuističkog sporta u tadašnjoj Hrvatskoj i Jugoslaviji. Njegovi uspjesi pokazali su da se predanim radom, sustavnim treningom i sportskom izvrsnošću mogu dosegnuti najviši međunarodni standardi, neovisno o veličini sredine iz koje sportaš dolazi.
Povratak olimpijskog pobjednika u Belišće obilježen je svečanim dočekom. Time njegov uspjeh nije ostao samo osobno postignuće, već je postao dio kolektivnog identiteta lokalne zajednice. Uspjesi Matije Ljubeka pridonijeli su popularizaciji kanuističkog sporta te su nadahnuli brojne mlade sportaše koji su u njegovim rezultatima prepoznali potvrdu da se i iz male sredine može dosegnuti svjetski sportski vrh.
Tijekom bogate natjecateljske karijere Ljubek je osvojio približno 300 medalja na domaćim i međunarodnim natjecanjima, uključujući olimpijska, svjetska i europska prvenstva (Hrvatski olimpijski odbor). Nakon završetka aktivnog bavljenja sportom nastavio je djelovati u Hrvatskom olimpijskom odboru, gdje je svojim iskustvom i znanjem pridonosio razvoju hrvatskog sporta te pružao potporu novim generacijama sportaša.
Njegov život tragično je prekinut 11. listopada 2000. godine u Valpovu, gdje je smrtno stradao tijekom obiteljskog sukoba. Time je prerano završio život sportaša čije je djelovanje obilježilo jedno razdoblje hrvatskog olimpizma. Iako je njegov životni put nasilno prekinut, sportska ostavština koju je ostavio nastavlja živjeti kroz rezultate, institucije i sjećanja koja nadilaze vrijeme.
Danas se Matija Ljubek ne pamti isključivo po osvojenim medaljama i sportskim rekordima. Njegovo ime ostalo je trajno upisano u povijest hrvatskog olimpizma kao simbol predanosti, izvrsnosti i ustrajnosti. Skulptura podignuta u njegovu rodnom Belišću predstavlja trajni podsjetnik na sportaša koji je s obala Drave stigao do olimpijskog postolja, ostavljajući nasljeđe koje nadilazi statistiku i zauzima važno mjesto u hrvatskoj sportskoj baštini (Hrvatski olimpijski odbor).
Latinska izreka Vita mortuorum in memoria est posita vivorum – „Život mrtvih počiva u sjećanju živih“ – sažima način na koji se danas promatra ostavština Matije Ljubeka. Njegovi sportski uspjesi, doprinos razvoju hrvatskog sporta i primjer predanosti ostaju trajno prisutni u kolektivnom pamćenju, potvrđujući da istinska vrijednost sportskih velikana ne prestaje završetkom njihove karijere ili života, nego se nastavlja kroz nasljeđe koje ostavljaju budućim naraštajima.
“Kad sam i po čemu/kome prvi put čuo za Belišće? Bilo je ljeto 1976., a ja mali, toliko mali da sam pratio sport. I onda je odjeknuo: mladi Belišćanin Matija Ljubek postao je olimpijski pobjednik! Sjećam se da su svi bili ludi od ushićenja, a uopće ne pamtim kad je u drugoj disciplini osvojio „samo“ broncu, valjda je ono zlato bilo dovoljno nemoguće. Kasnije će osvojiti još „tovar“ medalja na olimpijadama te svjetskim i europskim prvenstvima, ali to valjda znaju svi koji su sakupili koju godinicu života. I kako se, nažalost, rastao sa životom.
Napuštam Belišće, a na cvjetnom kružnom toku Matija u zaveslaju. Sav u pobjedničkom zanosu, ne primjećuje me. Parkiram uz rub ceste i izlazim iz auta. Da, on je bio moj heroj! Naklon, duboki!” – Milo Jukić, Bljesak info., 2021.
Muzej Belišće
Nada Milas Bosanac, ravnateljica
