O izložbi
Ria svojim slikarskim djelima spaja životno iskustvo i umjetnost, ne iscrpljuje promatrača nego ga osvaja slobodim tumačenjem vlastitog viđenja stvarnosti.
Tijelo se bori na raznim stranama, a lice izražava nezainteresiranost, prividno mirenje sa sudbinom i situacijom. Tek neznatni trzaj ili grimasa lica pokazat će da se ne miri sa sudbinom. Ali oči, oči su ogledalo duše, izmirene sa stvarnošću i samim sobom. Bilo da gledaju vas ili negdje sa strane osjećaj je isti. One nam govore: “vidim vas ali vas ne vidim, tu je granica, dalje ne možete, do dubine moje duše nećete”. Stojim, ispred vas i dio sam vaše stvarnosti. Život sam okružila bedemima i zatvorila vrata. Unutrašnjost ostavite samo za mene, ne želim ruševine i iznutra.”
Slikarica nam predstavlja tijelo žene, više slična muškim tjelima, širokih ramena, spremna nositi teret života. Likovi su lišeni ženstvenosti, pohote i ljepote koju ćemo vidjeti uglavom na slikarskim platinima slikara. Borba je to žena u muškom svijetu, žena razgolićena u svoj snazi, u trenutku stvarne i jednostavne ljepote, spremna na životne bitke.
Ria oslikava žene bez maske, skinula ih je s tijela i lica, zauzela kameleonski oblik i promatra svijet bezizražajnim očima koje služe samo za “upiti” sliku ispred sebe, a u unutrašnjosti vlastitog tijela doživjeti je onako kako samo žena može.
Ria je kreatorica raznim maskama, lutkama koje svojim licem izražavaju potrebne osjećaje i grimase namjenjene nekoj ulozi u predstavi. Rekli bismo da su lutke i maske utjecale na njeno slikarsvo. Možda, ali njeni likovi nisu naslikani za određene predstave, naslikani su za životnu predstavu, namjenjena za životne bitke, a lica za vječnost.
Dr.sc. Nada Milas Bosanac
