BOJA PAMTI DODIR – IZLOŽBA SLIKA TINA LACKOVIĆA

U utorak, 11. studenoga 2025. godine, otvorena je izložba Tina Lackovića, u organizaciji Muzeja Belišće, u okviru projekta Cjelogodišnji izložbeni program, odobren od Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, a kojim Muzej Belišće predstavlja mlade umjetnike i njihovo stvaralaštvo.

Tin Lacković rođen je u Osijeku 23. srpnja 1992. godine, živi i radi u Belišću, po zanimanju je fotoreporter. Interes za slikarstvo počinje pokazivati 2015. godine, upoznavši se s radom Likovne udruge Bel-art i njezinih članova. Potaknut njihovim stvaralaštvom, započinje vlastiti likovni put tehnikom suhog pastela, istražujući osnovne principe boje, svjetla i kompozicije. S vremenom prelazi na akril, a potom i na ulje na platnu, tehniku u kojoj pronalazi veći izražajni potencijal i slobodu u oblikovanju motiva. Tijekom godina motivi njegovih slika mijenjali su se – od životinjskog svijeta i mrtve prirode do figurativnih tema i prikaza ljudskog lika. U njegovu se radu prepoznaje osjećaj za sklad boja i emociju poteza, a svaka slika nosi osobni doživljaj motiva i trenutka. Sudjelovao je na pedesetak likovnih kolonija i slikarskih susreta u Hrvatskoj, kao i na međunarodnim kolonijama u Mađarskoj i Srbiji.

Izložba „Boja pamti dodir“ prva je samostalna prezentacija njegova rada te obuhvaća opus nastao u razdoblju od 2015. do 2025. godine. Ona donosi pregled slikarskog puta Tina Lackovića – od početnih istraživanja do likovnog izraza koji spaja boju, emociju i sjećanje te nježnost i snagu, stvarajući vizualni svijet u kojem se geometrija i emocija susreću u skladnoj ravnoteži, u oblicima koji su strogi, ali su ujedno meki i prozračni. Boje su snažne, određene linijama, ne miješaju se, dominiraju cijelom površinom platna i daju temi posebno značenje. Ovdje geometrija nije hladna, ona diše. Linije nisu granice, nego putevi, a boje pulsiraju vlastitim ritmom, dodir pamti tišinu boje, liniju misli.

Inspiriran likovima iz bajki i filmskih priča, autor gradi simboličan prostor između stvarnog i imaginarnog, nježnih linija i kontrasta boje, koji odražavaju njegov unutarnji svijet, stvaralačku želju i autentični pristup suvremenoj umjetnosti. Ženski likovi su uvijek negdje između geometrije i emocije, one su vile u boji svjetlosti i linija.

 

U mislima i tišini skrivamo boje koje nitko ne vidi jer život nije slika koju gledamo, nego ona koju osjećamo. Ova izložba je poziv na usporavanje jednosmjernog vektora vremena i poziv da promatramo svijet s pažnjom, kako bismo u tišini boje možda prepoznali dodir između stvarnosti i sna.